Izrada nakita je gušt, lijek, jedan od načina punjenja baterija. Fotografiranje napravljenog nakita je također užitak. Igranje s podlogama, pozadinama, rekvizitima je dio kreativnog procesa koji me također ispunjava jer fotografija je moja druga velika ljubav.

E sad dolazimo do dijela procesa prezentacije radova svijetu tijekom kojeg se preznojavam i grizem nokte jer nastaje ništavilo u onom dijelu mozga gdje se inače kriju ideje.

Često ljubomorno čitam opise drugih nakitilica kojima prezentiraju svoje radove. Neki budu pretjerani, kičasti i neukusni, no drugi budu baš po mjeri i totalno te navedu da se još više zaljubiš u rad koji opisuju.
Meni se riječi jednostavno izgube. Osim suhoparnih činjenica od čega je i kojom tehnikom nešto napravljeno, ja nemam ništa čarobno za napisati.

Borim se s ovom opisnom blokadom već godinama. Voljela bih da slike i rad budu dovoljni sami po sebi, no svjesna sam da su šturi opisi popriličan nedostatak.

Pokušala sam naći inspiraciju iščitavajući tuđe opise. No inspiracija je zakazala, a prerada tuđih tekstova mi se činila kao prepisivanje tijekom testa u školi. Prolazilo je kada sam imala 15, ali sada sam ipak malo starija i nadajmo se odgovornija.

Kakva su vaša iskustva? Gdje nalazite inspiraciju za opisivanje svojih radova?

Savjeti i trikovi su i više nego dobrodošli!

Amorfia